U svojoj prvoj knjizi Una Bauer piše o kazalištu (BADco., Socìetas Raffaello Sanzio, Goat Island), o plesu (Marjana Krajač), i o filmu (Lars von Trier, David Fincher, Michael Haneke). Tema jednog od eseja je inspektorica Sarah Lund (junakinja danske TV-serije Forbrydelsen).Slijedi niz putopisa (Turska, Gruzija, Azerbajdžan, Srbija, Kosovo, Albanija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Engleska) i kraćih zapisa (o goblenima i kruhu, o vrtnim patuljcima, o vožnji biciklom i motorom). Kraj knjige donosi poglavlje iz doktorske dizertacije (Raimund Hoghe). U prvom planu autoričina interesa su različite strategije proizvodnje značenja. Tekst manje govori o životu, više o načinima predstavljanja života. Posrijedi je knjiga silne vedrine, radoznalosti. Autoričine analize često su obilježene diskretnom ironijom, nerijetko i na vlastiti račun.
(Branko Matan, urednik)
Preporuke
I sama knjiga Priđite bliže višeslojno je provokativna izvedba. Neki su tekstovi ranije objavljivani na autoričinu blogu, drugi u stručnim publikacijama, ali svaki od njih je autoperformans velike stilske i etičke senzibilnosti. Podsjećaju na singularnost esejističkog stila Matka Peića, Veselka Tenžere ili Mislava Brečića. To znači da je u pitanju osobita vrsta deskriptivne i analitičke posvećenosti, odnosno da hakanai Une Bauer uistinu diše na razmeđi maksimalno bježnog opažaja detalja i onog što se toliko krhko objavljuje kao smisao da od nas zahtijeva vještinu rukovanja starim papratima i leptirovim krilima. Pažljivost. Rijetka vrlina. Za mene svakako i protuotrov vremenu preleta, površnosti, distanciranja i “hladne intimnosti”. Naslov djela biram shvatiti doslovno. Pogledajte pažljivije. Priđite bliže. Nemojte ustuknuti. Ili da opet predam riječ Mary Oliver: Ostavite malo mjesta za nezamislivo.
Nataša Govedić, “Pletnja čipki i drugih revolucionarnih tkanica”, Zarez, 27. listopad 2016.
Fluidnost tekstualnog materijala i otvorenost djela Une Bauer objašnjiva je i autoričinom sklonošću ka propitivanju i podrivanju svih klasifikacijskih sustava. Njezin će prvijenac stoga biti lišen bilo kakve usko akademske, tržišne ili neke druge uporabne svrhe. Na koncu bih se poslužio sirovijom impresijom, koju sam sročio u onom naivnijem momentu čitateljske radosti koju osjetimo netom nakon prvog čitanja, upućenoj autorici u privatnoj inbox korespondenciji: rijetko što me ovako inspiriralo (moram se ovako izlizano izraziti) u domaćoj esejistici i poosobljenom teorijskom diskursu u zadnje vrijeme.
Ivan Šunjić, “O kazalištu i drugim radostima Une Bauer”, strane.ba, 31. listopad 2016.
Knjiga Une Bauer Priđite bliže je nešto najljepše i najpametnije što mi se desilo u zadnjim mesecima. Una ne samo da jako dobro piše, ona pored meni znanih tema piše o stvarima o kojima ja ne znam puno ili ništa (neke serije, neki gradovi, neki ljudi…) ali čini ne samo da se osećam kao da ih poznajem, nego se na neki način zaljubim u njih i oni u mene… neverovatno i jako retko! Ta vrsta mešavine svakodnevne iskrenosti, užasne intelektualne nadmoći i velike mašte, skoro dečje naivnosti i mudrosti stogodišnjakinje, sve odjednom, to se baš retko sreće…
Dragana Alfirević, koreografkinja, Ljubljana
To je tako kompaktan tekst da se nekad čini kao da je sve jedna riječ. To je tekst koji preispituje, tekst koji testira, koji ti se otvara i koji poziva na otvaranje, tekst sa zastrašujuće ljudskim licem. Pred ovim tekstom sve priznaješ, možda samo ono što možeš, on ti dopušta da ga čitaš nečitajući, razmišljajući o tome kako si promašila život ili kako te čeka neopleglana roba ili da plešeš s njim u ruci ili plačeš, on je tvoja najbolja veza u životu, tolerantan je na glupost i na pamet, na taštinu i autodestrukciju, stalno se smiješi, ne ruga se, autorefleksivan je i zna da se sve može dogoditi svakome, pa i njemu. Ovaj tekst je rasterećen jer je istinit, autentičan.
Vanda Kušpilić, prevoditeljica, Zagreb
Una Bauer 