U majeutičkim razgovorima s članovima kolektiva BADco. Una Bauer kao da rekonstruira i uprizoruje živo napeti polilog ne/slaganja, koji je u temelju njihovog rada. Čitamo tako suprotstavljene ili komplementarne uvide u povijest odnosa rada, plesa, filma, kazališta i svih drugih umjetnosti, u položaj žena i uvjete rada na umjetničkoj sceni, koncepte vremena, geoekonomiju i ekosustave te elemente palestinske i drugih borbi za oslobođenje. […] Autorica svoj postupak intervjuiranja metodološki preslikava i na kompoziciju knjige. Odmah na početku, naoko nasumce ali vrlo precizno, zadire u možda najzapetljaniji čvor gustog klupka BADco. opusa, paralelno i postepeno raspetljavajući ostale čvorove u slobodne, uhvatljive niti – dajući nam tako u ruke materijal s kojim ćemo, ovaj put kao čitatelji, plesti nova interpretativna pletiva o BADco.
dr. sc. Agata Juniku
Opus skupine BADco., koja je inzistirala na odmaku od uvriježenih modusa reprezentacije, u gotovo ikoničkom odnosu Una Bauer tretira kao materijal za aktualnu refleksiju, a ne muzealizirani, zaleđeni trag u povijesti izvedbenih skupina u Hrvatskoj. U polju hrvatske humanistike ovakvog pristupa još nema, a njegova prednost, osim metodološke i epistemološke svježine, leži i u pedagoškoj poticajnosti: i studenti i zainteresirana publika ovime stječu uvid u same procedure proizvodnje umjetnosti, u refleksiju o toj proizvodnji, kao i u estetske prosudbe samih umjetnika i umjetnica o svome radu. Vježbanje nemogućeg u formalnom i sadržajnom smislu predstavlja izuzetno vrijedan doprinost domaćoj humanstici u polju studija izvedbe.
(iz recenzije)
dr. sc. Goran Pavlić
S obzirom na zanemarenost plesne scene u širem kulturnom polju, ovaj naslov predstavlja rijedak primjer tako sustavnog bilježenja jedne kolektivne, utjecajne karijere koji će biti višestruko koristan budućim generacijama umjentika i teoretičara.
(iz recenzije)
dr. sc. Jasna Jasna Žmak
Osvrtanje i promišljanje dvadesetogodišnjeg rada skupine BADco., kao jedne od naših najcjenjenijih i međunarodno najvidljivih kazališnih skupina, također su vrijedni i zbog inzistiranja na naglašenim razlikama unutar samog autorskog kolektiva. Bauer svjesno uspostavlja i na razini čitave knjige njeguje polifoniju stvaralačkih iskustva, inzistirajući na potrebi uspostavljanja kompleksnih dijaloga o autorskom i suautorskom iskustvu skupine BADco. Knjigu bi stoga trebalo shvatiti kao novi žanr „diagrafije“ ili dijaloške monografije, čiji cilj nije samo „objasniti“ i „sistematizirati“ umjetničke postupke, nego ih otvoriti daljnjem promišljanju, razradi, nadopuni, disenzusu.Ova je urednička gesta ne samo duboko inkluzivna i demokratična, nego i dalekosežno promišljena, omogućujući mladim umjetnicima da kroče u rad skupine „iznutra“, a ne samo kroz distancirano gledanje antologijskih predstava.
dr. sc. Nataša Govedić
Una Bauer 