U majeutičkim razgovorima s članovima kolektiva BADco. Una Bauer kao da rekonstruira i uprizoruje živo napeti polilog ne/slaganja, koji je u temelju njihovog rada. Čitamo tako suprotstavljene ili komplementarne uvide u povijest odnosa rada, plesa, filma, kazališta i svih drugih umjetnosti, u položaj žena i uvjete rada na umjetničkoj sceni, koncepte vremena, geoekonomiju i ekosustave te elemente palestinske i drugih borbi za oslobođenje. […] Autorica svoj postupak intervjuiranja metodološki preslikava i na kompoziciju knjige. Odmah na početku, naoko nasumce ali vrlo precizno, zadire u možda najzapetljaniji čvor gustog klupka BADco. opusa, paralelno i postepeno raspetljavajući ostale čvorove u slobodne, uhvatljive niti – dajući nam tako u ruke materijal s kojim ćemo, ovaj put kao čitatelji, plesti nova interpretativna pletiva o BADco.
dr. sc. Agata Juniku
Opus skupine BADco., koja je inzistirala na odmaku od uvriježenih modusa reprezentacije, u gotovo ikoničkom odnosu Una Bauer tretira kao materijal za aktualnu refleksiju, a ne muzealizirani, zaleđeni trag u povijesti izvedbenih skupina u Hrvatskoj. U polju hrvatske humanistike ovakvog pristupa još nema, a njegova prednost, osim metodološke i epistemološke svježine, leži i u pedagoškoj poticajnosti: i studenti i zainteresirana publika ovime stječu uvid u same procedure proizvodnje umjetnosti, u refleksiju o toj proizvodnji, kao i u estetske prosudbe samih umjetnika i umjetnica o svome radu. Vježbanje nemogućeg u formalnom i sadržajnom smislu predstavlja izuzetno vrijedan doprinost domaćoj humanstici u polju studija izvedbe.
(iz recenzije)
dr. sc. Goran Pavlić
S obzirom na zanemarenost plesne scene u širem kulturnom polju, ovaj naslov predstavlja rijedak primjer tako sustavnog bilježenja jedne kolektivne, utjecajne karijere koji će biti višestruko koristan budućim generacijama umjentika i teoretičara.
(iz recenzije)
dr. sc. Jasna Jasna Žmak
Osvrtanje i promišljanje dvadesetogodišnjeg rada skupine BADco., kao jedne od naših najcjenjenijih i međunarodno najvidljivih kazališnih skupina, također su vrijedni i zbog inzistiranja na naglašenim razlikama unutar samog autorskog kolektiva. Bauer svjesno uspostavlja i na razini čitave knjige njeguje polifoniju stvaralačkih iskustva, inzistirajući na potrebi uspostavljanja kompleksnih dijaloga o autorskom i suautorskom iskustvu skupine BADco. Knjigu bi stoga trebalo shvatiti kao novi žanr „diagrafije“ ili dijaloške monografije, čiji cilj nije samo „objasniti“ i „sistematizirati“ umjetničke postupke, nego ih otvoriti daljnjem promišljanju, razradi, nadopuni, disenzusu.Ova je urednička gesta ne samo duboko inkluzivna i demokratična, nego i dalekosežno promišljena, omogućujući mladim umjetnicima da kroče u rad skupine „iznutra“, a ne samo kroz distancirano gledanje antologijskih predstava.
dr. sc. Nataša Govedić
Polifona kritika
Postoji već kronična potreba za time da se razvijaju inovativni i fleksibilni modusi u teoriji i kritici umjetnosti, koji bi tematske, metodološke, medijske, političke preokupacije umjetničke produkcije promišljali zajedno s djelima s kojima komuniciraju i interferiraju. Upravo je zato među najznačajnijim i najdinamičnijim publikacijama vezanih za izvedbene umjetnosti ove godine knjiga Vježbanje nemogućeg Une Bauer. Koncipirana kao serija intervjua s autorskom jezgrom kolektiva BADco., knjiga multiperspektivno predstavlja poetiku i praksu jedne od najznačajnijih domaćih izvedbenih skupina. Polifonija koju Bauer otvara, rahlo vodi i zatim strukturira u raspršeni pogled na dvadesetogodišnji opus i uvijek procesualno promišljanje izvedbe/nosti, meandrira iz harmonije u disonancu, i natrag. Moto kolektiva BADco. da se između dva izbora izabiru oba, dopuštajući da istodobnost kontradikcija reflektira univerzalnu doživljajnost življe i potpunije nego što to može i najspretnija jednoznačnost, rezonira čitavim izdanjem čija vrijednost nadilazi gabarite konvencionalne monografije. Kritika i teorija koje bi privilegirale transparentni afektivni angažman i polifoni modus u polivalentnoj tenziji između različitih praksi i pozicija unutar umjetničkog polja još su uvijek uvelike neistraženi potencijal koji bi mogao stvoriti bolje prokrvljenu scenu i daleko inspirativniji diskurs unutar i oko umjetničke produkcije.
Ana Fazekaš, Kulturpunkt
Dokument metode, zgusnuta esencija
Istaknuta prisnost u formi neposrednog susreta i dijaloga s najustrajnijim članovima kolektiva – Pravdanom Devlahovićem, Anom Kreitmeyer, Ivanom Ivković, Tomislavom Medakom, Nikolinom Pristaš, Goranom Sergejem Pristašom i Zrinkom Užbinec, omogućuje pokretljivu izmjenu tematiziranih predstava i skokove u sjećanju, zalaženja u detalje osobnih fascinacija, radosti i frustracija na koje su nailazili prilikom razrade pojedinačnih zadataka u heterogenom okruženju kolektiva. Pitanja postavljena iz vizure dugogodišnje pratiteljice aktivnosti kolektiva, ujedno i suradnice, iskreno odražavaju gledateljsku znatiželju i interpretacijsku nelagodu, interes da čitatelj zaviri u backstage atmosferu i ispod kože, odnosno da se dispozitiv premjesti unutra, da se pokažu izvori, tenzije i užitci u srži izvedbenog stroja, u tijelima izvođača, u svijetu idejnih utemeljenja i razloga dramaturških odluka.
Jasmina Fučkan, Plesna scena
Više:
https://hrcak.srce.hr/clanak/394972
https://kulturpunkt.hr/kritika/netragom-izvedbene-godine/
https://www.plesnascena.hr/index.php?p=article&id=2634
Kritičarski podcast:
“Prvo izdanje dijaloškog kritičarskog formata posvećeno je monografiji skupine BADco. autorice Une Bauer te umjetničkom radu tog izvedbenog kolektiva. (…) Autorefleksija BADco.-a gradivno je tkivo knjige, a u ovom joj se dijalogu pridružuju refleksije kritičara i kritičarke Igora Ružića i Ane Fazekaš.”
https://kulturpunkt.hr/podcast/audio/kriticarski-podcast-vjezbanje-nemoguceg-0/
Una Bauer 